Tragovi iz prošlosti u Vranjevićima kod Blagaja

Vranjevići

Gdje got vidiš malo plodnog tla, ti tu naselje posadi. Sva ova naselja smještena su uz rub neobradivog i obradivog zemljišta. Obično se za svaki komadić zaravnjene zemlje, a pogotovo u kamenitom kršu, kaže da je polje. Tako i čomorani svoj predio oko sela zovu poljem. Iako se ova ‘mala polja’ u kršu mogu definisati kao ‘viseče doline’ (po Cvijiću).

U Čomorima žive Čomori. To je ista loza Čomora kao iz bjelašnićkog sela Lukomira, samo što su jedni u prošlosti izlazeći sa stokom na južne padine planine Bjelašnice, vremenom ostali na Bjelašnici, a drugi su ostali na svojoj ljetnoj lokaciji. Nisu se zaboravili. Ovi u Čomorima smatraju lukomirske Čomore dalekim rođacima, a ne znamo da li lukomirski rođacima smatraju njih.

Utočište u vrtači i pod kemenom

Na okolnom kraškom tlo u novijoj geološkoj prošlosti formirano je bezbroj kraških vrtača od kojih su neke prečnika svega dva-tri metra, a neke i po nekoliko desetina metara. Već odavno čovjek kraške vrtače bez obzira na njihovu veličinu koristi u razne svrhe, najčešće za skromnu tradicionalnu poljoprivredu ili su ograđene suhozidom i trnjem i služe za zatvaranje sitne stoke. Tako je i ovdje. Dno vrtača, ne samo da ima humusa za sjetvu, nego se u jednoj od vrtača nalazi i groblje/mezarje. Zemlja tvrda – nebo visoko, a u vrtači je mekše.

Mnogobrojne su gromile (humke od lomljenog kamena) koje mogu biti prahistorijske grobnice, a tu je i nekoliko nekropola sa srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima stećcima.

Nadgrobnici srednjeg vijeka

Za ove nekropole stećaka, kao i za sve ostale, potrebno je uraditi reviziju stanja u odnosu na starije evidencije koje imamo u literaturi. Zbog ugroženosti nekropola, a i zbog toga što se stariji podaci iz literature ponekad pokažu netačni.  Također, potrebno je teren dodatno istražiti u cilju pronalaska novih stećaka. Ovdje smo djelomično to uspjeli uraditi.

Uradili smo reviziju jedne manje nekropole, pronašli jedan novi usamljeni stećak, za jednu nekropolu (u Svačićima) nismo imali vremena za tražiti (drugi put), a najveću nekropolu Grebnice od 125 spomenika nismo uspjeli detaljno pregledati zbog veoma guste vegetacije. Da bi se uradila detaljna evidencija nekropole, potrebno je ukloniti vegetaciju (šiblje). Bitno je napomenuti da stećci u Vranjevićima nisu evidentirani u kataloško-topografskom pregledu od autora Bešlagića (1971.), nego je njihova evidencija objavljena kao kratka natuknica u Arheološkom leksikonu Bosne i Hercegovine iz 1988. godine (u Tom 3., podaci od A. Zelenika i N.Miletić), sa veoma šturim podacima posebno onih koji govore gdje se lokacije nalaze. Po našim sadašnjim saznanjima u Gornjima Vranjevićima ukupno se nalaze 4 lokacije sa stećcima: Grebnice – 125 stećaka (Arheološki leksikon, Tom 3. str. 298. A. Zelenika), Igrište u Gornjim Vranjevićima, Bara (Arheološki leksikon, Tom 3. str. 299. A. Zelenika) -10 stećaka, Crkvina, u Gornjim Vranjevićima – 8 stećaka (Arheološki leksikon, Tom 3. str. 292. N. Miletić) i jedan usmeljen stećak. Zbog šturih podataka iz literature, nedovoljno preciznog opisa gdje se lokacije nalaze i ne podudaranja podataka iz literature sa podacima s terena, nekropolu stećaka koju smo reevidentirali  (od 11 stećaka), nismo bili u mogućnosti potpuno precizirati da li odgovara nekropoli Igrište ili Crkvina u Gornjim Vranjevićima. Po broju stećaka veća je vjerovatnoća da odgovara lokaciji Igrište.

Usamljeni stećak

Četvrta lokacija s jednim usamljenim stećkom ne pominje se u literaturi. Stećak je u obliku sanduka i nema na sebi nikakvih ukrasa. Oko njega je vidljivo još nekoliko grobova koji su samo ograđeni lomljenim kamenom. Pored njega i preko puta, je nekoliko većih i manjih kamenih gromila. I sam stećak postavljen je na jednoj vrlo maloj gromili.

Grebnice

Od podataka iz literature za ovu nekropolu znamo da se naziva GREBNICE, Gornji Vranjevići, najveća je srednjovjekovna nekropola na ovom području. Smještena na platou, ima 125 stećaka u obliku sanduka, visokog sanduka i sljemenjaka, uz amorfne komade; ukrasi su: bordure, vitica, arkade, štit s lukom i strijelom, križ, polumjesec. Kasni srednji vijek (Arheološki leksikon, Tom 3. str. 298. A. Zelenika).

Kakvo je stanje danas? S obzirom na to da se nalazi na križanju dva puta nekropola je dijelom uništena kada su građeni putevi. Neki stećci se nalaze neposredno uz put. Cijeli prostor na kojem leži nekropola dugačak je oko 200 metara. Na dijelu puta koji skreće za Čomore, jedan stećak se nalazi preko puta nekropole, ispred improvizirane kapije koja je na ulazu u zemljišnu parcelu na kojoj je postavljen kiosk i električno brojilo i ostavljen priključak na električnu mrežu. Stećak je u obliku sanduka. Od ukrasa ima po vrhu vertikalnih strana glatko ispupčeno uže koje je izvedeno na svim stranama. Na mjestima gdje je stećak oštećen, oštećen je i ukras glatkog užeta. U jednom uglu krovne strane ima urezan mali krst/križ, na koji neko nanosio crvenu boju. Stećak je puno oštećen, jedan ugao mu je odlomljen. Nekoliko stećaka koji se nalaze odmah uz put je vidljivo i dostupni su, ostali se ne vide od guste vegetacije. Nismo mogli uočiti i potvrditi da li na njima ima nekih ukrasa.

Oko 200 metara istočno od nekropole nalazi se muslimansko groblje/mezarje od porodice Čomor. Na nekoliko nišana ima natpisa na staroosmanskom sa ili bez upisane godine. O tim nišanima pisat ćemo na nekom drugom mjestu. Uz groblje je seoska čatrnja sa malim izvorom vode koji je napaja. Građena je kombinacijom kamena i betona. Oko nje su betonska korita koja se i danas koriste za pojenje stoke.

Nekropola Igrište u Gornjim Vranjevićima, Bara (selo Kamena)

Po podacima iz literature to je srednjovjekovna nekropola. U dvije skupine sačuvano 10 stećaka u obliku sanduka, orijentiranih Z-I; ukras: bordura. Kasni srednji vijek. (Arheološki leksikon, Tom 3. str. 299. A. Zelenika).

Brojno stanje ne odgovara podacima iz literature. Na nekropoli je sada ukupno 11 stećaka. Uz stećke je jedan grob koji je ograđen neotesanim kamenjem.

Kakvo je stanje danas? Većina stećaka je vjerovatno pomjerena prilikom mašinskog iskopa zemlje u nepoznate svrhe i oštećeni su.

Tri stećka na ovoj nekropoli su ukrašeni. Na jednom je ukras od dvije ravne tanke linije koje uokviruju krovnu stranu. Na drugom masivnom stećku u obliku ploče čiji su uglovi odbijeni nalaze se ovi ukrasi: gornja strana je uokvirena pletenom trakom/vrpcom. Na sredini je štit iscrtan pletenom trakom/vrpcom i podijeljen dijagonalno. Na dvije polovine štita su dva cvijeta, jedan cvijet je s devet latica. Na uglu krovne plohe još jedno vandalsko oštećenje, ispisana su slova ”ŠI ŠM” Treći je ukrašen da je gornja strana uokvirena bordurama sa povijenim listovima i ravnom linijom. Krovna strana vandalski oštećena potpisom ”MIRZA ŠEMIĆ 15.09.2013”. Mirza je dobrovoljno i nesvjesno svoje ime dodijelio tuđem grobu. Uglovi stećka su oštećeni.

Sve lokacije su veoma pogodne arheološke lokacije do kojih mogu doći mašine da podignu nadgrobnike.

***

U naselju Svačići, po podacima iz literature, također postoji mala nekropola od pet stećaka smještena na prahistorijskom tumulusu (Arheološki leksikon, Tom 3. str. 306. A. Zelenika). Za ovu malu nekropolu nismo imali vremena da je pronađemo.

Još jedan arheološki lokalitet koji se nalazi na ovom području i bitno ga je ovdje spomenuti, jeste pećina Ševrljica u Vranjevićima kod Blagaja na Buni. Ovaj lokalitet je u Arheološkom leksikonu Bosne i Hercegovine evidentiran kao prahistorijsko naselje. U jednom dijelu otkriven je tanki kulturni sloj sa fragmentima keramike (Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, 1988. Tom 3. 307. Đ. Basler). O ovoj pećini je Đuro Basler predstavio referat na 2. Zborovanju speleologa 1987. godine u Sarajevu (Mulaomerović, 1987. 122.), a nije nam poznato da li je ikada objavljen neki istraživački rad o ovom nalazištu.

Literatura:

Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, 1988. Tom III, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo;

Bešlagić Š. 1971. ”Stećci – kataloško-topografski pregled”. Sarajevo: Biblioteka ”Kulturno naslijeđe”. ”Veselin Masleša”.

Mulaomerović J. 1987. ”2. zborovanje speleologa Bosne i Hercegovine”, Naš krš, br. 22., Sarajevo, 121-122;