Jedan usamljeni stari nišan u Jelaškama kod Olova

Ovaj članak možete čitati i u PDF

Selo Jelaške nalazi se u srednjem toku rijeke Krivaje, na sjevernom dijelu općine Olovo. Od Olova je udaljeno oko 35 km. To je veće naselje raspoređeno u nekoliko dijelova ili zaseoka. Iako je okolno područje strmovito i šumovito sa usječenim potocima Jelom, Vojnicom, Dišticom i ostalim manjim potocima, selo je smješteno na lijepom relativno ravnom terenu.

Oko naselja nalazi se nekoliko lokacija sa srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima stećcima, tu su i konfesionalna savremena groblja. O tome ćemo pisati drugom prilikom detaljnije. Ovog puta ćemo o jednom starom nišanu. Nalazi se na lokaciji Prokop, jugoistočno od zaseoka Stojčići. Odnosno, uz stari put koji je ide od naselja ka Carevoj Ćupriji. Naselje Careva Ćuprija je uz rijeku Krivaju, kroz to naselje sada prolazi regionalni put Olovo-Zavidovići, a nekada je prolazila uskotračna pruga Zavidovići – Han-Pijesak (Kusače). Prokop je mali prevoj na tom starom putu. Na tom mjestu se ukrštaju dva seoska puta. S vremenom je put ukopavan u brijeg na kojem je nišan, tako da je stalnom erozijom brijeg osipao ka putu. Po usmenim navodima mještana, nišan je nekada skliznuo pa su ga oni ponovo vratili na brijeg. Tako da sada nismo sigurni da li je nišan tačno iznad grobnog mjesta koji je obilježavao. Usamljen je. Podnožni nišan nije očuvan niti ima bilo kakvih drugih mezarova ili nišana.

Parcela na kojoj se nalazi nišan i nekoliko susjednih parcela ovog lokaliteta u današnjim katastarskim podacima naziva se Prokopac. Narodni nazivi ovog lokaliteta je Prokop.

Nišan je uobičajenog izgleda iz perioda starijih muslimanskih nadgrobnih spomenika u Bosni.  Sadašnja visina nišana je 183 cm, osnova nišana u dnu je 45×39 cm, dok se ka vrhu blago sužava na 41×36 cm.

Na istočnoj strani je prikaz sablje u koricama. Ukras je urađen urezivanjem. Na suprotnoj strani od prikaza sablje, je klasičan prikaz štapa (čomage) koji je urađen reljefno. Taj ukras je oštećen, skoro cijelom dužinom je odbijen. Ostao je očuvan samo okrugli gornji dio. Turban nije klesarski vješto izveden, nije sfernog oblika nego je više je četvrtast. Pretrpio je i mala oštećenja. Na brežuljku preko puta nišana, nalazi jedna mala humka koja može biti prahistorijski grob. Na toj strani je i jedan kameni blok od lokalnog kamena grubo obrađen, sa jedna strane ravan, a koji je vjerovatno bio uspravno postavljen. Sada je skliznuo niz usjek puta.

U prošlom članku skrenuli smo pažnju na ovaj česti ukras na nišanima, pa ovom prilikom ponavljamo. U starijoj literaturi, a i kod savremenih istraživača, prikaz oružja na muslimanskim nadgrobnim spomenicima dovodi se u vezi sa vojnicima i njihovom šehidskom smrću. Da li sablja i prikaz drugog oružja ima neku drugu simboliku? Da li simbolizira rez, odvajanje dunjalučkog (ovosvjetskog) od ahiretskog (onosvjetskog, vječnog)? Da li je to oštar rez između duše i tijela? Da li je derviško/sufijsko naslijeđe?

Kada smo bili na lokaciji 3.5.2015. godine na nišanu su bili vidljivi tragovi krečenja. Krečenje stećaka i starih nišana nekada je bio narodni običaj. Naravno, za to se koristio prirodni kreč (vapno). Konzervacijski, krečenjem se suzbijao razvoj mahovine i lišaja po kamenu, a običajno, biljeg bi se vizuelno osvježio. Taj običaj je bio dio nekog sveukupnog poštivanja smrti i svega što je vezano za smrt, bez obzira na bilo kakva religijska, običajna vjerovanja i shvaćanja.

U vrijeme druge naše posjete, 10.5.2026. godine, nišan je dobio ‘novo ruho’. Nišan je potpuno obojen bijelom bojom za beton i dobio je bespotreban natpis. Današnji čovjek razvio je naviku za sve što mu treba prvo ide u prodavnicu, pa tako i po ovu boju. Sve je veće čovjekovo otuđenje od prirode, sve više dolazi i u sela. Mjesta gdje je čovjek nekada živio u potpunom skladu sa prirodom. Čovjek je razvio i pretjeranu potrebu da se potpisuje i pokazuje, od društvenih mreža, pa do tuđih nadgrobnih spomenika.

Vjerujemo da je ovo urađeno iz dobre namjere, ali je sve ostalo promašeno, neukusno i bespotrebno.